Kada bi spojili prošlost sa svim njenim pričama i slavnim likova sa sadašnjim vremenom čiji su pogledi usmereni u budućnost, mogli bi ukratko da opišemo legendarni restoran Savini, koji se nanalazi u srcu Milana, Galeriji Vitorio Emanuele II.
Legenda o ovom restoranu počinje davne 1884. godine, tokom Belle Époque (Lepe epohe), kada su umetnost i kultura u Evropi kulminirali pred procvatom industrijske revolucije. Gospodin Virđilio Savini je tada bio jedan od retkih koji je u u svom vlasništvu posedovao Stocker Beerhouse, vrstu kafea u kojem su popularne plesačice uz pratnju orkestra zabavljale veoma poznate ličnosti toga vremena. Međutim potreba za nešto elegantnijim prostorom postaje sve veća, tako da se ovaj kafe ubzo transformisao i u deo restorana koji ime dobija po svom vlasniku, Savini.
Zbog svoje specifične lokacije i blizine operske kuće La Scala i čuvenog pozorišta Manzoni, restoran Savini postaje mesto okupljanja slavnih umetnika, pisaca, glumaca i drugih boema kao što su Giuseppe Verdi, Giacomo Puccini, Pietro Mascagni, Arturo Toscanini, Eleonora Duse, Emilio Praga, ili Tommaso Marinetti, i to posebno u večernjim satima kada se zavese spuste na binu. Viđeniji gosti su takođe bili Maria Callas, Luchino Visconti, Charlie Chaplin, Grace Kelly, Frank Sinatra i mnogi drugi.
Tokom godina, ovaj restoran postao je kultno mesto i inspiracija mnogima. Njegov duh i tradicija nikada nisu bili narušeni, međutim njegovi iskonski vlasnici su uspeli da ga preuzmu tek 2008 godine, kada je porodica Gato otkupila vlasništvo, a njegov generalni menadžer Sebastian Luka Gato koncipirao ceo prostor u tri celine, Savini restoran, Savini caffe i Savini butik.
Tradicija kao jedan od glavnih sastojaka ovog restorana, kombinovana sa inovacijama poznatog kuvara Đovanija Bona, dovodi do stvaranja vrhunskih recepata. A jednom isprobani, savršeni ukusi koji se nađu na tanjirima gostiju, vraćaju iste vrlo često u čuveni restoran.
Baš kao što je opisao jedan od gostiju restorana Savini, italijanski književnik Euđenio Montale – “Strast za savršenstvom uvek dolazi prekasno. Nekada nije dovoljno ni sto godina. Međutim, ovde sam pronašao tako finu strast za jelom”