U cilju proslave sedamdesetogodišnjice Međunarodnog pozorišnog instituta, ali i isticanja multikulturalnog i internacionalnog jezika kakav je jezik umetničke igre, Komitet Svetske alijanse za igru pri Međunarodnom pozorišnom institutu u okviru UNESCO-a, izabrao je čak 5 autora poslanice za Svetski dan igre 2018. godine. Svaki od ovih autora predstavlja po jedan od pet kontinenata pod okriljem ove svetske organizacije.
Poruku ispred evropskog ogranka Svetske alijanske umetničke igre (WDA ITI UNESCO) za 2018. godinu, a na predlog Jozefa Fontana, predsednika i Aje Jung, potpredsednice organka organizacije sa sedištem u Rimu, šalje čuveni izraelski koreograf Ohad Naharin, i ona glasi:
„Igra je o nastojanju da budete u pokretu! O osluškivanju domašaja senzacija i prepuštanja tom osluškivanju da postane gorivo naših osećanja, forme i sadržaja.
Da, mi zauvek moramo zapamtiti odakle dolazimo. Kada me pitaju o čemu se radi u mojim delima, ja prvo odgovaram da je reč o njima samima. O tome kako se svi elemenati susreću da bi kreirali narativ. Govor igre sazdan je od zvuka, posebnosti, korišćenja eksplozivne moći. Istraživanja pokreta, organizacije i strukture. Smejanje nama samima, brzina, preterivanje i umanjivanje, veza između zadovoljstva i napora, i zbir svih ludila, strasti i mašte samih igrača, do čistog oblika.
U svom najboljem trenutku, igra je uvek uzvišena, čak i onda kada je daleko od savršene. Mi se moramo odupreti konzervativnom i konvencionalnom shvatanju koje je ukorenjeno u mnogim oblicima igračkog obrazovanja i vežbanja, i prepustiti poziciju starih ideja, nekim novim i boljim mislima. I nikada ne smemo zaboraviti da pomalo zaigramo, svakoga dana. I uvek se moramo setiti da pomalo zaigramo, svakoga dana… i nikada ispred ogledala. ”
Ohad Naharin je koreograf, umetnički direktor Kompanije Batševa i tvorac Gaga tehnike. Naharin je rođen 1952. godine u Mizri, Izrael. Njegova majka je koreograf, pedagog igre i instruktorka Feldenkraisove metode, a njegov otac je bio glumac i psiholog. Uprkost nedostatku formalnog obrazovanja, Naharin se pridružio Kompaniji Batšheva 1974. godine. Tokom prve sezone, gostujući koreograf Marta Grem ga je pozvala da se pridruži njenoj kompaniji u Njujorku. Između 1975. i 1976. godine, Naharin je pohađao Školu američkog baleta, bio student Džulijard univerziteta, i pratio časove Megi Blek i Dejvida Hauvarda. Zatim se tokom jedne sezove pridružio Bežarovom Baletu XX veka u Briselu, da bi se vratio u Njujork 1979. godine i napravio svoj koreografski prvenac u studiju Kazuko Hirabajiši. Od 1980. do 1990. godine, Naharin je postavljao svoje radove u Njujorku i inostranstvu, uključujući komade za Kompaniju Batševa, Kompaniju Kibuc i Holandski plesni teatar. Istovremeno, radio je sa svojom prvom suprugom Mari Kadživarom i grupom igrača u Njujorku.
Naharin i Kadživara su sarađivali sve do njene smrti 2001. godine. Godine 1990. Naharin je postavljen za umetničkog direktora Kompanije Batševa, a iste godine je osnovao podmladak glavne trupe – Batševa ansambl. Od tog vremene je kreirao preko trideset radova za obe kompanije. Pored svog scenskog delovanja, Naharin je razvio i inovativni jezik pokreta Gaga, zasnovan na istraživanju povećanja senzacije i mašte, kroz koji se stiče svest o formi, pronalaze novi obrasce kretanja i prevazilaze poznate granice. Gaga je svakodnevni trening njegovih igrača i globalno rasprostranjena tehnika među profesionalcima i amaterima u igri.