Kada sam sticajem okolnosti saznala za zajednicu Damanhur, koja broji nekih 600 stanovnika koji žive u podnožju pijemontskih Alpa u Italiji, između Torina i Aoste, odmah sam otišla na Google da saznam o čemu je zaista reč.
Naslovi poput „Damanhour, 40 godina misterije“ ili „Damanhour, posetite najveći podzemni hram na svetu“ ili oni kao što su „Damanhur, duhovna zajednica ili sekta“, dovoljno su senzaciolistički kako bi se doneo brzi zaključak da je možda više reč o dobro organizovanoj zajednici koja veomo uspešno manipuliše drugima, nego da je u pitanju bilo kakva duhovna stvar.
Međutim, guglajući do njihovog sajta, na samom početku, pre nego uopšte počnete da čitate o čemu se radi, naićićete na poruku u vidu reklame, što znači da hteli vi to ili ne, morate je pročitati, a koja kaže „Zapamti…koji god naši snovi i izazovi bili, svi imamo božansku iskru koju treba probuditi. Iskreno se nadamo da ti kontakt s nama može pomoći upravo u tome”.
Dakle, iako želite samo da se informišete o jednoj zajednici ili mogućoj sekti, prvi kontakt sa njima se zasniva na tome, da pre svega razmislite o buđenju vaše božanske iskre.
Posle zanimljive fotografije na početnoj strani njihovog vebsajta, na kojoj svih 600 veselih stanovnika zajednice sa rukama podignutim u vis, okruženi božanskim i zemaljskim simbolima, i uglavnom ubučeni u belo, poziraju fotografu na nekoj od livada bogatog ranča zajednice Damanhur, nailazim na tekst koji objašnjava:
U radijusu od 15 kilometara, u čijem središtu se nalazi Valchiusella, još uvijek zelena i čista dolina, u višejezičnom društvu otvorenom za razmenu sa svetom i kulturama različitih naroda žive građani Damanhura. Ova Federacija zajednica funkcioniše s vlastitim ustavom, kulturom, umetnošću, muzikom, valutom, školama te korišćenjem nauke i tehnologije. Njeni građani voljni su deliti svoje znanje i istraživanja s drugim grupama i kulturama iz sveta. Damanhur održava aktivnosti i u brojnim centrima, organizacijama i gradovima širom sveta, a istovremeno ugošćuje na hiljade posetioca svake godine koji učestvuju u turističkim obilascima, seminarima, vežbama i kursevima u organizaciji Damanhurskog Univerziteta.
Sad već uverena da je reč o ozbiljno strukturiranoj zajednici, čitam dalje i nalazim da je citiram –“Damanhur rođen 1975″, zahvaljujući inspiraciji Falka Tarasaka (Falco Tarassaco u prevodu jastreb maslačak), iz razloga što svi članovi zajednice pri pristupanju u istu usvajaju u svoje novo damanhursko ime tj. naziv jedne životinje i jedne biljke. Zanimljivo.
Guglajući u isto vreme malo sa strane, nalazim da je izvesni Falko, u stvarnosti Olberto Airaudi (1950 – 2013), bio bivši finansijski konsultant, a od trenutka kada se prosvetlio i zahvaljujući svojoj pragmatičnoj viziji nastaje plodna stvarnost koja se temelji na solidarnosti, deljenju, međusobnoj ljubavi i poštovanju prema okolini. Barem tako objašnjavaju Damanhurci.
Princip funkcionisanja ove zajednice bazira se na održivom razvoju, što bi značilo da sami proizvode organsku hranu i uzgajaju stoku na prirodan način. Renoviraju i grade kuće prema načelima zelene gradnje, te koriste prirodne metode iscjeljivanja i na zdravlje gledaju pre svega holistički, dok ne isključuju nauku i medicinu. Ima lokige, ali možda baš zbog ovakvog pristupa, njihov duhovni lider takozvani Falko preminuo je 2013.godine boreći se sa opakom bolešću dok je odbijao terapije savremene medicine. Inače, pre nego što je napustio ovaj svet, i otišao na neko bolje mesto duhovni lider svih Damanhuraca Falko tj. Olberto Airaudi bio je proganjan od strane italijanske finanisijske policije zbog utaje poreza od više od dva miliona evra, a i posedovao je takođe u svom vlasništvu više stotina nekretnina.
Kada je reč o materijalnom i konačnom, što ideologija ove zajednice itekako osporava, jedan od glavnih principa pristupanja istoj jeste odricanje svih dobara koje pojedinac poseduje, a sve u korist ove duhovne zajednice.
Čitajući dalje, sve više sam ubeđena:
da nije reč o sekti već o fenomenalnom projekatu jednog čoveka, koji je uspeo da izmanišuliše velikim brojem ljudi.
No, ono što je zanimljivo sada, jeste to da vođe više nema, a Damanhur i dalje besprekorno funcioniše. Čak nasuprot, poslednjih godina postao je prava turistička atrakcija. Pa tako, na sajtu pronalazim raznovrsne aranžmane i pakete. Na raspolaganju su jednodevne posete po ceni od 130 evra ili neki od kreativnih kurseva ili čak pohađanje škole za duhovno isceljenje u trajanju od tri godine, a čija cena iznosi 2000 evra po godini.
Spheroself – potiče sinhronične događaje
A kada je reč o rukotvorinama koje sa mnogo pažnje i umeća nastaju u ovoj eko zajednici, posebna je priča studio za proizvodnju selfičkih narukvica, osnovnog ukrasa svakog člana zajednica. Narukvice su izrađene od bakarnih žica, navodno su snažni izvori usmerene energije i koriste za menstrualne bolove, spiritualnost, koncentraciju i niz drugih potreba. Podseća malo na Vikinge i njihove narukvice koje po drevnoj mitologiji dobijaju muškarci ratnici. Međutim, ove narukvice imaju i svoju cenu, a koja stoji između 20 i 50 eura. Takođe postoje i velike selfičke instalacije, teške i po nekoliko kilograma, koje se pre svega koriste u lečenju.
Hram Čovečanstva
Ono po čemu je Damanhur zajednica najpoznatija jeste zapravo po najvećem podzemnom Hramu čovečanstva. Smešten na velikoj površini i ukopan u stene, ovo vanzemaljsko čudo arhitekture, sastoji se od prekrsanih dvorana, lavirinta i prolaza. Zaista impresivno, barem na fotografijama. Inače, hram je ukrašen prikazima iz ljudske istorije, kao i božanstvima iz raznih religija. Osim crteža, tu su freske i kipovi. Za izgradnju istog trebalo je više godina, a kako tvrde njegovi graditelji, hram služi meditaciji i poticanju tokova pozitivne energije. Kao i turističkim posetama.
Čitajući dalje, sve više mi impresionira ideja da možda i posetim jednog dana Damanhur, U uglu sajta uočavam poziv za proslavu prolećnog ekvinocija, tj. rituala koji slavi prelaz iz jednog razdoblja godine u drugo. Želeći da saznam više o ovom ritualu, pronalazim da se proslavlja u kamenim krugovima u kojima se pali vatra, a zatim gasi. Osim ovog rituala, postoji još solsticij, kao i komemorocija pokojnih koja se odvija u kamenom krugu oko središnje vatre, kroz meditaciju, molitve, pjesme i ponudu vatri. Nadam se da nije reč o žrtvovanju, mada videvši spoj različitih verovanja u ovoj nazovimo damanhurskoj kulturi, ništa nije isključeno.
Na kraju, pronalazim da – “za ovaj ritual potrebno je obaviti posetu Damjlu ili proći modul Uvod u velike damanhurske rituale. Dostupne za decu mlađu od 14 godina. A za proveru uslova minimalnog doba za učestvovanje u našim aktivnostima kliknite ovde, pre donošenja odluke o kupovini ovog rituala.” Konačno, ipak shvatam, zaista nije u pitanju sekta, a ni nikakva duhovna zajednica, možda je održiva, ali svakako je odličan projekat za minipulisanje i varanje onih najosetljivijih.