Knjigu “Modni marketing” napisala je jer je osetila da duguje okruženju u kojem deluje. Autor knjige Doc. dr Milica Slijepčević kao razlog više dodaje i to da knjiga na ovu temu nije izašla već decenijama u čitavom regionu. Najbitnije je usvojiti marketinške principe ali i primeniti ih u praksi. Trudi se da svoje studente osposobi da razmišljaju tržišno. Navodi i da je klasično PR saopštenje iza nas daleko – onoliko koliko je klasičan način informisanja i komunikacije postao deo prošlosti. Konkurencija u modi je žestoka. U prilog tome je i podatak da je 2011. godine Kristijan Dior bila vodeća modna kuća i da je imala samo 1% tržišnog učešća.
1.Kako ste došli na ideju da napišete knjigu na temu modnog marketinga?
Kao i sve lepo što čovek preduzme u životu i uradi, delom duguje okruženju u kojem deluje.
Tako je i u mom slučaju kada je u pitanju nastanak knjige Modni marketing. Na Univerzitetu Metroplitan, FDU, modulu modni dizajn, predajem predmet Modni marketing. Budući da već decenijama nije izašla knjiga na ovu temu u čitavom regionu, motivisana željom da studentima pružim kvalitet više, prionula sam na posao. Knjiga je dobro štivo i za poslenike modne industrije, ali i za sve one kojima je moda u srcu. Motivisana sam i od strane našeg renomiranog regionalnog izdavača HERAedu u čijem izdanju je knjiga objavljena.
2. Šta je najvažnije za studente modnog marketinga?
Najvažnije je da razumeju i usvoje marketinške principe a zatim i da znaju da ih primene u praksi. To praktično znači da mi na fakultetu u celini, pa i ja na predmetu o kome govorimo, pored teorijskog pristupa, pružamo značajan korpus praktičnih saznanja kroz niz praktičnih radova. Studenti moraju da se osposobe da razmišljaju tržišno. Tržište ne prašta greške. Studenti moraju tačno da znaju koja je njihova ciljna grupa kojoj se kao dizajneri obraćaju i za koju kreiraju i shodno tome, da od početka grade sopstveni proizvod i sopstveni stil po kome će biti prepoznatljivi.
3. Podvucite paralelu modne industrije u svetu i kod nas. Da li smatrate da idemo u dobrom pravcu?
U knjizi sam navela podatke prema kojima je globalno modno tržište od 2006. godine do 2011. godine, dakle za samo 5 godina poraslo za polovinu vrednosti (2006. godine vrednost globalnog modnog tržišta je iznosila 1,217 milijardi dolara, a 2011. godine 1,800 milijardi dolara). Konkurencija je žestoka. U prilog tome govori podatak da je 2011. godine Kristijan Dior bila vodeća modna kuća i da je imala samo 1% tržišnog učešća. Modna industrija kao veliki globalni poslovni sektor prolazi kroz niz promena. Te promene ne zaobilaze ni domaće tržište. U vreme bivše Jugoslavije, naša tekstilna i modna industrija je bila znatno razvijenija. Danas imamo mnoge domaće brendove koji doprinose razvoju tržišta na drugačiji način. Naši modni dizajneri su uspešni u svetu i učetvuju na glavnim modnim događajima, osvajaju nagrade. Možemo da budemo ponosni na njih i da kažemo da naša modna industrija, bez obzira na sve teškoće, pokazuje veći kapacitet za opstanak i razvoj od nekih drugih industrija.
4. Da li je klasično PR saopštenje izumrlo i zašto?
Klasično PR saopštenje je iza nas daleko – onoliko koliko je klasičan način informisanja i komunikacije postao deo prošlosti. Pojava i razvoj društvenih mreža i neverovatna brzina širenja informacija doveli su do toga da je proces komunikacije izuzetno frekventan.
Različite platforme traže različite ne samo forme već i sadržinu objava, kao i ton komunikacije. Tako da jedno klasično PR saopštenje ne može da odgovori na sve savremene zahteve i potrebe publike kojoj je namenjeno. Sve više su slike i grafička rešenja, kao i kratak video način komunikacije, posebno modnih kuća i modnih brendova. Ipak, najvažnije od svega jeste kreiranje i deljenje tačnih informacija. To je zajednička linija i klasičnog PR saopštenja i savremenih načina i formi komunikacije.
5. Da li razmišljate o nastavku knjige ili bi potpuno promenili tematiku sledeće knjige?
Obaveza prema studentima, čitaocima i obaveza prema struci kojom se bavim nalaže i kaže da je vreme za ozbiljno razmišljanje i rad na novoj knjizi. Podatke treba apdejtovati, želim da ubacim neka nova poglavlja. Ali da ne otkrivam sve do kraja. Knjiga je postigla uspeh. Našla se na listi preporuka Komisije Ministarstva kulture i informisanja za otkup biblioteka u Srbiji. Može još po neki primerak da se nabavi u Vulkanu i Laguni. Ono što je najvažnije, dostupna je čitaocima u svim većim gradovima u Srbiji.
6. Koliko je zahtevno pisati na temu “Modnog marketinga” obzirom na to koliko se menjaju pravila igre u marketingu posebno modnom usled brzih tehnoloških promena i promenljivim sve zahtevnijim željama potrošača?
Zahtevno je i izazovno. Ali baš zbog toga veoma inspirativno. Najveći posao je u potrazi za odgovorom na pitanje kako sistematizovati mnoštvo materijala i napraviti jednu logičnu celinu baziranu na ključnim marketinškim principima, celinu koja će biti jasna čitaocu. U knjizi sam se upravo time najviše bavila. Primenom marketinških principa na modnu industriju. Sve industrije se na ovaj ili onaj način bave potrošačima. Ali ta magija koju poseduje modni brend, koja kao magnet privlači određeni tržišni segment, ulazeći u najdublju podsvest potrošača, karakteristična je prvenstveno za modnu industriju. Pogledajmo samo visoku modu. Modeli se kreiraju za pojedince i za pojedine prilike. Vrede više stotina hiljada evra, a nose se samo jednom. Jean Paul Gaultier, prema rečima gospođe Jelke Musić, direktorke komunikacija JPG koja je nedavno održala predavanje FEBS Master Class – Komunikacija u visokoj modi, kreira za oko 50 kupaca. Najniža cena njegove kreacije je 50.000 EUR. A jedan je od vodećih globalnih modnih brendova.