Dubioza Kolektiv je jedan od bendova koji posle prve odslušane pesme obožavaš ili ne. Najpopularniji bend u regiji svojim kontraverznim tekstovima koji kritikuju aktuelna politička i društvena dešavanja na lokalnom i globalnom nivou, zapalio je ne samo region, već i čitavu Evropu, Trenutno su na muzičkoj turneji, a uz put su izdvojili malo vremena, da nam objasne zašto Balkan nije tako loše mesto na planeti i kako je danas lakše sporazumeti se oko termina kao što su demokratija, recesija, korupcija, nego kada je reč o ljubavi, humanosti ili toleranciji.
Trentno ste na svetskoj turneji. U čemu je tajna vašeg globalnog uspeha?
DK: Već nekoliko godina sviramo puno evropskih ljetnih festivala, ali i puno klupskih turneja. Nema specijalne tajne, sjedneš u kombi, naspeš gorivo, stisneš papučicu gasa i brojiš kilometre.
Da li smatrate da publika stranih zemalja u kojima ste do sada nastupali razume na pravi način poruke vaših pesama?
DK: Nekoliko zadnjih godina smo nastupali u raznim dijelovima planete. Shvatili smo da su riječi “demokratija”, “recesija”, “korupcija” itd. danas mnogo univerzalnije i lakše se oko toga sporazumjeti nego oko “ljubavi”, “humanosti”, “tolerancije”…
Primjetili smo da skoro sve države na planeti imaju isti set problema sa kojima se narod bori, tako da ljudi vrlo dobro razumiju o čemu pjevamo, čak i kada to radimo na našem maternjem jeziku.
Kako birate set pesama koji ćete svirati na određenom koncertu? Da li je presudna sličnost problema jednog naroda sa lokalnim temama koje obrađujete u vašim pesmama?
DK: Trudimo se da koncertni setovi prije svega budu energični. Pazimo na raspored pjesama u odnosu na jezik na kojem se pjevaju i trudimo se da na kraju svakog koncerta otpjevamo neku lokalnu pjesmu, koju pokušavamo naučiti na dan ili dan prije koncerta.
Ovog leta imali ste nastupe na festivalima u Italiji. Kako je italijanska publika odreagovala na vaš nastup?
DK: Mi već nekoliko godina sviramo u Italiji i do sada su reakcije uvijek bile pozitivne. Talijanski temperament je jako sličan balkanskom i na tom energetskom nivou je razmjena uvijek dobra. Uz to se trudimo da naučimo i dovoljno talijanskog jezika da možemo komunicirati sa ljudima…
Važite za bend koji kritikuje aktuelna društvena dešavanja na lokalnom i globalnom nivou. Da li ste do sada imali problema zbog vašeg socijalnog angažovanja?
DK: Imali smo nekoliko situacija koje su uglavnom bile lokalnog karaktera, kao kada je jedan lokalni politicar zabranio nastup na gradskom festivalu, koji finansira opstina, jer se bojao kako bi se naš koncert reflektovao na izbore koji su bili blizu. Mi smo tada, nekoliko dana poslije festivala, na istom mjestu organizovali samostalni besplatni koncert, na kojem smo željeli poručiti svim političarima da je jednom bendu nemoguće zabraniti nastup. To je pratilo jako puno medija i taj isti političar je izgubio izbore i nestao sa političke scene.
Kome je posvećena pesma “No escape from Balkan”?
DK: Mi se u toj pjesmi igramo sa stereotipima koje zapadnjaci imaju spram Balkana, ali jednako i sa iskrivljenom percepcijom koju imamo o sebi samima. Balkan nije nešto što je po default-u loše, i kao i svaki drugi region, ima svojih dobrih i loših strana. Mi smo takvi kakvi smo i jednostavno trebamo naći svoje mjesto u svijetu i način kako da se osjećamo ravnopravnim.
Šta mislite o ulasku zemalja kandidata u Evropsku Uniju?
DK: Orbanova ograda od bodljikave žice i bacanje suzavca na izbjeglice, Merkeličina priča o propasti multikulturalizma, način na koji je Brisel brutalno kaznio Tsiprasovu vladu u Grčkoj zbog pokušaja da odabere drugačiji put za izlaz iz krize, su samo neki od primjera da EU više nije (ako je ikada i bila) Disneyland kakvim ga prodaju zemljama koje su trenutno u statusu kandidata. EU je dobra ideja, koja je negdje u putu izgubila kompas i trenutno se ne zna da li će uopšte opstati dovoljno dugo da Bosna postane članica. Za sada su najoptimističnije prognoze za ulazak BiH u EU 2025. godina. Jednako velike šanse su i da će ljudi sletiti na Mars do tada.
Šta vas je inspirisalo za pesmu “Volio bih” sa kojom često otvarate vaše koncerte?
DK: Refren za pjesmu “Volio BiH” sam napisao tj, sjetio sam se te ideje, u trenutku kada sam otvarao kapiju moje kuće da ostatak Dubioze uđe u moje dvorište, jer smo taj dan imali probu u studiju. Imali smo pjesmu bez refrena i čitav dan sam vrtio po glavi šta bi mogao biti refren. Teško mi je reći sta me je inspirisalo, jer bi bilo glupo da kažem da me je inspirisalo otvaranje kapije. Doduše, i Jimmy Page-u je bilo glupo da prizna da je “Stairway to Heaven” napisao nakon što je pao niz stepenice, ali kažu da je to istina.
Kakav je vaš stav s obzirom na aktuelnu temu migranata koji dolaze u Evropu?
DK: Pomoć ljudima koji bježe od rata i/ili bijede bi trebala biti neupitna i užasno je sraman odnos političkog establishmenta koji preko leđa tih ljudi “trenira strogoću” i skuplja jeftine populističke poene za neke naredne izbore.
“Obični ljudi” trenutno brane čast Evrope i evropske vrijednosti u koje se samo deklarativno kunu političari u Briselu. Hiljade volontera već sedmicama skuplja i distribuira pomoć izbjeglicama i popunjava prazninu koju su lokalni vlastodršci napravili vlastitom nekompetentnošću. Ti ljudi, koji odvajaju vlastita sredstva od skromnih plata i investiraju svoje vrijeme da bi pomagali drugome u nevolji su trenutno jedina Evropa kojoj vrijedi pripadati.
Kakve su reakcije političara na vlasti kada je reč o migrantima i da li je BIH spremna da konkretno pruži pomoć ljudima koji beže od rata, iako oni trenutno ne prolaze u većem broju kroz Bosnu?
DK: Čak su i izbjeglice dovoljno mudre da od problema ne bježe u Bosnu, gdje ih čekaju slični problemi… Političari daju potpuno nasumicne izjave koje se mijenjaju iz dana u dan. Jedan dan plaše ljude “rijekom izbjeglica” koje su spremni hitno deportovati, sljedeći pričaju kako se spremaju za prihvat izbjeglica. Najvjerovatnije od svega je da pokušavaju naći način kako izvući neki novac od EU na račun pomoći izbjeglicama i strpati ga u vlastite džepove.
Vaš album se može skinuti besplatno sa interneta. Da li je ovo još jedan vid vaše solidarnosti sa publikom ili dobar marketinški trik?
DK: Ni jedno ni drugo. Za nas je besplatno skidanje albuma sa interneta prosto najbolji i najbrži način da direktno komuniciramo sa ljudima koji su zainteresovani da čuju našu muziku. Na taj način izbjegavamo klasični izdavački biznis koji za rezultat ima samo to da ti neka kompanija “zarobi” muziku koju odštampa na hiljadu komada plastike i pokušava prevariti nekoga da to kupi. Ovako je puno brže, direktnije, a i eko-friendly jer nema plastike.
Očekuje se objavljivanje vašeg novog albuma. Na kom će on jeziku biti?
DK: Na novom albumu, koji se zove “Happy machine”, naći će se pjesme na engleskom, španskom, italijanskom i urdu jeziku.
Koja je vaša poruka i koje su društvene teme koje obrađujete na novom albumu?
DK: Na albumu se na kraju našlo najviše pjesama koje pričaju o raznim aspektima slobode – od slobode razmjene informacija i znanja na internetu do onih uopštenijih sloboda – kretanja, govora… To nije nešto što smo unaprijed planirali, ali vjerovatno dobro oslikava šta nam trenutno najviše zaokuplja pažnju…