Dve godine smo pokušavali da složimo sve kockice da odemo na Velebit kako bismo uživali u njegovim pejzažima i moru podno njegovih vrhova – i konačno uspeli. Željka je bila ta koja je najviše grizla da se tamo ode. Ideja o planinarenju i kupanju u moru posle svakog uspona joj je bila toliko fantastična da je dolaskom svakog proleća pričala samo o odlasku na Velebit i kako to moramo da ostvarimo ove godine. I eto, upornost joj se isplatila.
Fiskirali smo datum i počeli sa pripremama. Na meni je bilo da se pobrinem oko pešačkih staza i nađem neke lepe i zanimljive ture po južnom Velebitu. Sve što mi je trebalo sam našao na sajtu www.planinarenje.hr gde su sve staze lepo opisane i postoje trekovi. Odluka je pala. Idemo na Bojin kuk 1110 mnv, Sveto brdo 1752 mnv (drugi vrh po visini na Velebitu) i na Put Malog princa sa usponom na Bili kuk 1171 mnv. Put Malog princa je budio posebnu znatiželju pre svega zbog opisa koji sam pročitao na dotičnom sajtu. Citiram: „Od ove točke najprije se stiže u Dvore, zatim Konoba i Niska vrata, pa lijevo kroz Dvorska vrata, a nakon njih do Zdenkove jame, u koju se obvezno treba spustiti. Nakon Zdenkove jame slijedi silazak u Šušnjevac, pa Slipi klanac, Tisni klanac, Podkuk, silazak u Papratnjak, nakon kojeg se krivudavo penje kroz Krivi klanac nakon kojeg se silazi na Tonkina vrata i ubrzo na Stankina vrata. Tu počinje uspon na Kičmu. Nakon Kičme prolazi se kroz Nebeska vrata, nakon njih se hoda šumom, mijenja se smjer i ispod vrha Bili Kuk, vraća se na početnu točku obilaska staze Malog princa…”.Biće ovo lepa četiri dana.
Prvi dan
Umorni od kasnog dolaska u Vrulje gde su nas ugostili Marko i Tanja, dopustili smo sebi da malo duže spavamo. Razmišljamo tura je kratka, po treku koji imam, svega 9km, pa nema razloga za žurbu. Dok smo se me spremali i razbuđivali Željka je stigla i da se okupa u moru pre polaska. Vozimo do Starigrada i odatle uskim, asfaltiranim putem ka mestu gde počinje uspon na Bojin kuk. Na kraju asfalta lep parking na kojem zatičemo nekoliko vozila. Do početka treka treba da idemo još oko 1km makadamskim putem, a taj 1km prihvatamo kao gratis na onih 9 koliko je trek dugačak.
Nakon makadama kamenita staza ide kroz travu i povremeno nas od sunca zaklanja po koje drvo. Iznad 900 mnv zaklona od sunca više nema. Samo stene, glatke, čvrste i predivne za penjanje. Na delovima koji su malo ekponiraniji postavljene su sajle radi sigurnosti planinara. Nogu pred nogu, sa stena na stenu i eto nas na vrhu Bojin kuk, visok skromnih 1110 mnv, ali može da se pohvali predivnim usponom i fantastičnim pogledom na more koji postaje sve lepši sa svakim metrom uspona. Nalazimo malo parče hladovine nadomak vrha i tu ostajemo da uživamo i odmorimo se još malo od putovanja. Po neko od nas je dremnuo, ali gore je takav mir i tišina da prosto želite da se prepustite snu na jednom takvom mestu.
Silazak na drugu stranu, ka predivnoj visoravni koja se pruža između grebena na kojem se nalazi i Bojin kuk, i koji ovu visoravan odvaja od mora, i sa druge strane grebena Velebita na kojem se nalaze njegovi najviši vrhovi. Ovaj deo staze nije ništa manje atraktivan nego staza kojom smo penjali vrh. Nailazimo i na crkvu Presvete Bogorodice gde postoji bunar sa metalnom kofom koji smo jedva dočekali da se malo osvežimo i ugrejalu vodu zamenimo sa svežom i hladnom. Milan je bio bunardžija, a mi smo strpljivo čekali u redu za ledenu vodu iz kofe.
Odavde nastavljamo letnjim putem. U jednom trenutku planinarska staze se odvaja sa ovog makadama, a mi, što zbog slabo vidljivog ulaska u stazu, što zbog loše procene, nastavljamo makadamom u nadi da će nas on brže dovesti do auta. Ipak, stigavši na prevoj sa kojeg se vidi kuda sve makadam krivuda odlučujemo da se vratimo na planinarsku stazu. Biće da je ipak nisu džabe baš tuda provukli. I eto, nakon svega stižemo do auta, a planiranih 9km, pretvorilo se u 15km, znači čak 6km gratis za prvi dan.
Po dolasku u Vrulje, Marko nas je obradovao sa ribom na roštilju, a jeste da kažu da vino ide lepo uz ribu, ali mi smo se zadovoljili hladnim Žujom. I onda, da kraj dana učinimo još boljim, odlazak na noćno kupanje. Zaslužili smo!
Nastaviće se…
piše Isidor Mac